Lek protiv nervoze i tuge! Ovo je recept koji će svakome pomoći!

«Zato vam kažem: Ne brinite se dušom svojom šta ćete jesti ili šta ćete piti; ni telom svojim u šta ćete se odenuti. Nije li duša pretežnija od hrane, i telo od odela? Pogledajte na ptice nebeske kako ne seju, niti žanju, ni sabiraju u žitnice; pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih?» (Mat. 6, 25-26).

Svetska agonija

Danas ako bismo otvorili srca savremenih ljudi, videli bismo da su puna agonije, nemira i straha. Danas se ljudi o mnogo čemu brinu i postaju nesrećni, ali najveća briga ime je briga za budućnost…

Vredno pažnje je i to da se bogataši brinu više nego siromašni. Brinu se i milijarderi, oni koji i ne znaju šta sve imaju…

Međutim u brizi su i siromašne klase… Brinu se svi ljudi i na Istoku i na Zapadu. Postoji svetska briga. Uvek je postojala, ali u naše vreme još je izraženija.

Nauka nije mogla da umanji agoniju

Očekivao bi neko da će nauka svojim napretkom da je umanji. Međutim, iako je nauka uspela da daruje čoveka s toliko komfora i bogatstva, uvećala mu je i agoniju.

Brine se čovek. Čovek iako izgleda zdrav u očima, ušima, stomak i srce su mu snažni, on se ipak oseća bolesnim i trči raznim lekarima. Ima košmare, pije pilule za san. Brine se za sve. Tako nešto nauka naziva stres, to je bolest ovog doba, crv koji nagriza čovečanstvo. Zato su se i umnožili psihijatri, ispunio se svet psihijatrijskim klinikama i psihijatrijskim lekovima. A terapija se, u stvari, i ne pronalazi.

Međutim – lek postoji

Lek koji je delotvoran i daje rezultate, kojeg čovek, čim uzme, iz njegovog srca odlazi stres i dolazi « mir Božiji, koji prevazilazi svaki um»(Filiplj. 4,7). Lek je VERA. Vera u koga? Vera u vračeve, demone, u bogatstvo, u poroke, u svetski sistem, u razne religije? «Taština nad taštinama, sve je taština» (Prop. 1,12). Lek je vera u Gospoda našeg Isusa Hrista i u Njegove reči, koje imaju neprocenljivu vrednost.

Čujte šta je rekao Hristos! Poslušajte Jevanđelje. To su večne reči : «Ne brinite se» (Mat. 6,25). Pojedinci ismejavaju ove reči i govore: Dakle da lenčarimo, to nam govori Jevanđelje a sa nebesa će padati hleb… Jevanđelje ne govori takve stvari, niti nam govori da sednemo ispod smokve da bi nam pala smokva i da bismo je pojeli. Jevanđelje osuđuje lenjost i nerad. Onaj koji je rekao: «Ne brinite se», rekao je i «radi» (Gen. 2,15. Mat. 21,28) i «trudite se» (Jovan 6,27). Radite rekao je Hristos, ali nije rekao da se brinemo šta ćemo jesti i šta ćemo piti. Takva briga je grešna. Zašto? Zato što postoji Bog i On se brine. Ovoj velikoj istini nas uči Jevanđelje.

Postoji Bog koji je Otac, nemojte očajavati. Postoji Bog! I nije udaljen u osamu kao što govore neki, da je tamo na nekom oblaku astralnog sveta. On je naš Otac, stvorio nas je, nalazi se pored nas i brine se o nama. Brine se Bog više nego što se majka brine o detetu, više nego oficir što se brine za vojnike, više nego lekar što se brine o svom pacijentu, više nego predsednik što se brine o svojim građanima, više nego otac što se brine o svom detetu. Bog se brine o celom svetu. Brine se o suncu, mesecu, drveću, pticama, jaganjcima koji pasu, moru, rekama, jezerima… ali pre svega se brine o čoveku. Malo ako nas ostavi, ne možemo da živimo. Dva – tri minuta ako nam nedostaje vazduh, dobićemo gušenje.

Otvorite knjigu svoga života da biste videli čuda

Danas nemojte otvarati novine i radio. Otvorite knjigu svoga života. Prisetite se, od kada ste bili malo dete pa sve do sada, koliko puta vas je Bog spasao. Iznad vas je i neprestano je ispružena ruka Božija. Otvorite istoriju našega roda, i videćete koliko puta se naša domovina približavala katastrofi, a Bog nas je «čudima» spasavao, kao što je to rekao Kapodistrija. Otvorite i svetsku istoriju, i vidite da se Bog brine, interesuje se za svako svoje stvorenje. „Koji je od vas čovek od koga ako sin njegov zaište hleba, kamen da mu da? Ili ako ribe zaište da mu da zmiju?“ (vidi Mt. 7,9-11 i Luka 11,11-13).

Samo je jedan naš Otac. I ako me svi napuste: „Da pođem i dolinom sena smrtnoga, neću se bojati zla, jer si ti sa mnom, štap tvoj i palica tvoja teše me“. (Psal. 23,4) Zbog svega toga imajmo veru u Boga i neka nas ne obuzima stres i briga ovoga sveta.

(Deo besede episkopa Avgustina Kandiota, Florina 1.7.1979, u hramu Svetog Pantelejmona)

Preuzeto sa sajta „augoustinos-kantiotis.gr“

Izvor: Beogradskiportal.rs / Foto: Printscreen

Leave a Reply