Znate li koliko stanovnika je Sarajevo imalo 1660.? Ovaj podatak bi vas mogao zapanjiti
Sarajevo koje poznajemo danas je osnovano u Osmanskom carstvo 1450ih tokom osvajanja regiona, a godina 1461. se najčešće koristi kao godina osnivanja grada.
Prvi osmanski vladar Bosne i Hercegovine, Isa-beg Ishaković je pretvorio par zaselaka koji su tada bili tu u grad i centar države gradnjom jednog broja ključnih objekata, uključujući džamije, zatvorenu tržnicu, javno kupatilo, hostel, i naravno, vladarov dvor (Saraj) koji je gradu dao njegovo trenutno ime. S napretkom Sarajevo je brzo naraslo u najveći grad u regionu.
Pod mudrim vodstvom ljudi poput Gazi Husrev-bega (najveći vakif grada koji je podigao većinu današnjeg starog dijela grada), Sarajevo je raslo velikom brzinom. Postalo je poznato po svojim velikim tržnicama i brojnim džamijama, kojih je bilo preko stotinu sredinom 16. vijeka. Tada je Sarajevo bilo najveći i najvažniji osmanski grad na Balkanu poslije Istanbula. Godine 1660. u Sarajevu je bilo preko 80.000 stanovnika. Poređenja radi, Beograd je 1838. godine imao samo 12.963 stanovnika, a Zagreb kasne 1851. mali broj od 14.000 ljudi.
Sredinom 17. stoljeća Sarajevo je bilo na svom historijskom vrhuncu. Kao šeher i bogato trgovačko središte, grad je čak uživao i veliki stepen autonomije, te imao privilegiju samostalno donositi određene zakone nezavisno od porte. Ipak, od 18. stoljeća, uporedo s opadanjem moći Osmanskog carstva, i Sarajevo je počelo gubiti na veličini i značaju.
aktuelni24.com
Procitajte dodatnu ispovjest:
Ispovjest: 10 godina smo pokusavali da dobijemo bebu, svako vece stavljala sam mlaku oblogu na…
10 godina smo pokušavali da dobijemo bebu, svako vece stavljala sam mlaku oblogu na muzeva jaja….
muz je vodio zdravu ishranu, bavio se sportom da bi imao sposobno telo i zdravi spermatozoidi, ali opet ništa.
Na kraju som se odlučili da posvojimo jedn devojčicu. Nakon par godina “borbe” uspeli smo, bilo je sve idilično nepune dve godina nakon toga, a tada smo saznači da naša osvojena ćerka ima urođenu i tešku bolest srca.
Bilo je potrebno jako mnogo novca da se da za operaciju i opet doktori nisu davali 100% sigurnosti da će doživeti 18 godina.
Zbog toga smo ja i moj muž odlučili da tu devojčicu iako smo je zavoleli kao svoju vratimo u sirotište. Evo već 4 godine nakon toga ponovo pokušavamo da osvojimo neku drugu devojčicu, ali bezuspešno.
U međuvremenu je naša devojčica na žalost pre 4 meseca preminula. Iako je bila na “teretu” države nisu skupljena potrebna sredstva za operaciju u Francuskoj :(… Možda da je nismo vraćali i da smo uložili ovu našu ušteđevinu,
MOŽDA bi i ona bila živa a i mi sretni sa njom… neko je mene i muža gadno prokleo, prešli smo 40-e i naša nada i vera da ćemo se ostvariti kao roditelji sve je manja ??