Tri puta sam molio Zvezdu da se vratim! Stojković o Đenovi, majici ‘oprostite mi moju ružnu prošlost’ i još mnogo toga…

Intervju koji se gleda iz jednog daha…

Golman Partizana Vladimir Stojković gostovao je u emisiji “Balkan info” i tom prilikom govorio o najzanimljivijim detaljima iz svoje karijere.

 

Poseban osvrt Stojković je imao na dešavanja u Đenovi 2010. godine, kada su huligani ušli u autobus sa reprezentativcima i bakljama ga tražili.

 

– Stizale su mi poruke od raznih prijatelja kako se nešto sprema. Svako priča svoju priču koja je u domenu horor filmova, da će trčati za mnom po terenu i slične stvari. Kako kao sportista da poverujem da je to moguće? Šta se dešava? Kada smo šetali Đenovom na dan utakmice u grupici po dvoje-troje, dešavalo se da mi navijači dobace nešto na ulici dok se mimoilazimo i video sam da postoji velika negativna energija. Počelo je vređanje, jedan, drugi, treći. Kada sam ušao u hotel, prvi put sam čuo pesmu za sanduk – počeo je ispovest Stojković.

Popularni Stojke je u jednom dahu nastavio priču.

 

 Krećemo na utakmicu i ulazimo u autobus, a Bambi Tošić zaboravlja pasoš. Ja sam sedeo ispred “šaraga” na kraju autobusa, sa desne strane do prozora. Primetio sam prvo Kačara, potom i Lazovića da se svađaju sa nekim, a oni mi kažu da mene vređaju. Tad mi je Danko rekao da zamenimo mesta, da ja sednem u sredinu “šaraga”, sasvim slučajno mi je to rekao. Tada sam video gomilu ljudi koji me vređaju i pevaju istu pesmu. Gurali su autobus toliko da se lepio za zemlju sa leve i desne strane. Onda sam ja legao na pod između sedišta, kada su oni uspeli da obiju autobus. Tu je bio jedan policajac koji je nestao u sekundi. Ubacili su pet, šest baklji i dimnih bombi i nije se video prst pred okom, a nije mogao dim da izađe. Ušlo je četvoro-petoro njih sa fantomkama i bakljama i tražili mene. Bio sam ispod sedišta. Čak je jedan udario sedište i mene po uvu, toga se sećam. Video sam samo noge jednom momku koji je prilazio. Saigrači su govorili da nisam tu i da sam otišao kolima, a oni su ponavljali ‘Gde je, gde je?’. Išli su na prepoznavanje sa bakljama pred licem. Sećam se da se Željko Brkić uplašio jer je podsećao na mene po konstituciji. Nekako su na molbu Dekija Stankovića i njegov autoritet izašli, pa su pokušali da se vrate opet, a onda je Bambi uleteo u autobus kao sa devetog sprata. Tada smo krenuli. Posle četiri metra autobus se ugasi, vozač je bio prestravljen. Ponovo se krene sa guranjem, ali smo uspeli brzo da krenemo put stadiona.

Tokom utakmice Stojković je bio u svlačioni reprezentacije Italije.

– Tokom utakmice sam ja bio u italijanskoj svlačionici. Shvatio sam koliko je situacija ozbiljna, jer ako opet dođu doći će u našu svlačionicu, a ne u njihovu. A policije nije bilo nigde. Objašnjavao sam Kasanu i Pirlu šta se dešava. Kasano je znao da sam ja igrao za Zvezdu, jer sam branio protiv Rome. A večiti derbi je bio za sedam dana.

Dosta prašine podigao je Stojkovićev prelazak u Partizan. Stojke je prethodno godinama branio za Crvenu zvezdu i bio miljenik Delija.

– Dosta njih ne želi da sasluša priču do kraja. Ja sam objašnjavao da sam prvi put, drugi put i treći put molio Zvezdu da se vratim. I to da se vratim na pozajmicu, gde oni ne bi trebalo da plate ništa, već će to učiniti Sporting. Dobijao sam besmislene odgovore da sam previše dobar i da im ne trebam. To je odgovor da se ne uvrediš. Posle prvog pokušaja da se vratim, menadžer me je pitao da odem u Partizan i da li sam spreman za to, a ja sam rekao nisam. Drugi put, treći put se ponavlja ista situacija… Četvrti put je bilo drugačije. Završio sam Svetsko prvenstvo i nije mi bilo prijatno. Znao sam za jedne da me vole, a drugi me ne vole. Jedna od najtežih odluka. Pričao sam sa svima i svi su se složili da je to dobro zbog reprezentacije i minutaže. Desilo se da sam prešao u Partizan, a nisam branio za reprezentaciju. Logično je bilo da se prvo javim Zvezdi, to sam i uradio, da se zna. Jednom, dva puta, tri puta… Odbijen sam i odlučio sam se za sportsku priču – objasnio je Stojković.

Na prvom večitom derbiju kao član Partizana je istrčao sa majicom na kojoj je pisalo “Oprostite mi moju ružnu prošlost”.

 

 Mislite li da sam toliko naivan da je mogao neko da mi poturi tu majicu. Svi su imali mišljenje da sam završio karijeru, da sam prestravljen i da više neću moći da branim. Nijedno stvorenje ne može da poveruje da nekoga za četiri dana zavoliš. Kao da promeniš devojku i zavoliš je za tri dana. Ne ide… Nisam hteo nikoga da provociram, ni ja, ni Partizan. Ja sam jedini igrač na promociji Partizana koji je okrenuo šal Partizan, a ne ‘Moja kuća’. Vodilo se računa o svakoj sitnici. Nikoga nisam provocirao, a na sve to sam dobio napad u Đenovi, ali je ta majica bila moj revolt posle Đenove. Da pokažem da se nisam uplašio. Sada, kada sam zreliji i iskusniji, verovatno to ne bih uradio.

espreso.rs

Leave a Reply