SERGEJ TRIFUNOVIČ SE ŽALIO LEGIJI DA SU GA ŠAMARALI: Ovaj je ustao, pobaco njih petoricu na pod, a zatim ispred Stupice pucao u noge vodniku policije

Bio je dan 28. jun 2001. godine. Klub Stupica, Beograd. Pun gostiju. Prepun. Proslava rođendana estradne dive Svetlane Ražnatović. Na nju pazi Legija kao gost i lični telohranitelj. Naravno, uz obilje viskija, atmosfera u klubu bila je sve veselija sa povremenim varničenjem među zvanicama, Ceca je pred svanuće otišla i ostavila goste baš uoči one faze besomučnih pijanki poznatih kao “čaše lomim ruke mi krvave”. Naočigled ostatka prisutnih gostiju, dolazi do koškanja u obližnjem separeu. U glavnoj ulozi se nalazi glumac Sergej Trifunović i direktor fudbalskog kluba Obilić.

Međutim, osim malo povika, gurkanja i pretnji, ništa se više nije dogodilo. Muzika nije prestajala, konobari su već počeli da podižu oborene stolice i flaše. U tom momentu, kroz masu se probija gromada od čoveka. Dolazi do mesta gde je malopre Sergej Trifunović bio u sedištu koškanja sa navedenimmomcima. Vadi svoj omiljeni pištolj bereta SF kalibra 9 milimetara, inače vrhunskog oružja kakvo i dolikuje smenjenom komandantu JSO. Postavlja kratko pitanje: “Ko je lupio šamar ovoj glumačkoj veličini?”. Naravno, niko nije smeo da mu odgovori. Legiji pada mrak na oč, puca nekoliko puta u visi i bez trenutka čekanja kreće ka jednoj grupi ljudi koje je lično smatrao odgovorne za šamaranje Sergeja Trifunoviča.

Nastao je opšti haos. Niko nije ni uspeo da se suprostavi visokom oficiru policije Legiji. Muzika je prestala, Sergej Trifunović se sklonio daleko sa strane posmatrajući ovu nemilu scenu. Njih petorica su u roku od tri minuta bili pobačani po zemlji, sa obilnim krvavljenjem i izlupanim glavama. Sva sreća, pa niko nije prošao sa smrtnim posledicama. Jedan od pripadnika JSO je skupio hrabrosti, prišao Legiji i sprečio ga da zada možda i smrtonosne poslednje udarce. Na kraju, samo se okrenuo ka pretučenim gostima kluba: “Naučite se kulturi. Došli ste sa sela. Ovo je moj grad” i pljunuo u njihovom pravcu.

Nije trebalo dugo da se u diskoteci pojave prve policijske patrole. Kada su krenuli unutra ispred se isprečio Legija sa svoja dva saborca iz specijalnih jedinica. “Gde ste deco krenuli”, upitao je uniformisana lica. Mladi vodnik  nije prepoznao visoko pozicioniranog oficira policije, pa je oštro odgovorio u pravcu Legije. Ovaj ga je samo pogledao, namignuo drugom policajcu koji je dobro znao ko je Legija, izvadio beretu i pucao u noge “brbljivcu”. Legija počinje da divlja, da se dere, puca u vis, govori kako je Beograd njegov, da svi moraju to da znaju, poštuju i da neće neke seljačine njemu postavljati pitanja. U tom momentu se pojavljuje i interventa brigada policije koja je jednostavno morala da napadne Legiju kako bi ga smirila i šok aparatima eliminisala svaku narednu opasnost. Legija je bio priveden. Šta se kasnije dešavalo, ostala je velika tajna, ali posle ovog incidenta Legija nije osuđen, ali je smenjen i penzionisan. Posle nekoliko uzastopnih incidenata, niko više nije mogao da ga zaštiti u policiji.

Poznanstvo Sergeja Trifunovića i Legije potiče još od 1998. godine kada se Sergej Trifunović spremao za ulogu pripadnike Legije stranaca. Tada je preko svojih tadašnjih veza u kriminalnom miljeu, zamilio upravo Legiju da ga “obuči” za ovu ulogu. Njih dvojica su se sprijateljili i narednih nekoliko godina se pojavljivali često u zajedničkom društvu po beogradskim klubovima.

“Mene je Ulemek spremao za film u kome sam trebao igrati frajera iz Legije Stranaca. To je bilo 1998. Niko čuo za Legiju nije. Interesantno bi bilo, recimo, pročitati, šta bi, recimo, Čedomir o svom druženju s istim mogao da ispriča. Ta su druženja verovatno bila i češća i konstruktivnija. I imala su nekakav dil. Ne samo on, već i svi iz tadašnje pa i sadašnje vladajuće strukture”, kasnije je govodio Sergej o svom odnosu sa Legijom. “Na LSD-u, herojinu, ili kokajinu, tu bi verovatno bilo zanimljivih, istorijski i politički zanimljivih svjedodžbi koje bi se dale isčačkati iz memorije, te koje ove supstance nisu sigurno mogle izbrisati. Vjerojatno i o ekipi iz Šilerove, koju, eto, ne stigoh upoznati”, doslovce je Sergej napisao jednom prilikom isprovociran blog postom Nebojše, bivšeg pripadnika grupe Idoli.

Za Milorada Ulemeka Lukovića zna se da je potekao iz beogradskog podzemlja, odnosno da je bio kriminalac, i da je u drugoj polovini 80-ih godina nakon organizovanja pljačke u prodavnici Slovenija-sport na nekadašnjem Trgu Marksa i Engelsa bio prinuđen da pobegne u Francusku. Jedno vreme radio je kao izbacivač u nekoj diskoteci, ali kada je udario jednog posetioca, a ovaj pao, udario glavom o ivičnjak i umro, prijavio se u Legiju stranaca da bi izbegao hapšenje i suđenje. Posle šest meseci obuke bio je zajedno sa ostalim legionarima upućen u Džibuti odakle je još pri dolasku pobegao. Bilo mu je jasno da je u Legiji stranaca gore nego u zatvoru. Nije imao kud. Za njim je bila raspisana druga poternica jer Francuzi ne vole kada im neko dezertira iz legije, ali je on ipak uspeo nekako da pobegne, vrati se u Beograd i pristupi Arkanovoj gardi (neki tvrde sa ujakom Mihajlom Ulemekom) a kasnije bude primljen u JSO, čiji su osnivači vapili za sličnim kadrovima – profesionalnim kriminalcima. Oni su zapravo najvećim delom i sačinjavali tu jedinicu. Otud i skrivanje generalija pripadnika JSO poznatih samo po raznim nadimcima.

Ovaako je glasilo zvanično saopštenje policije povodom ovog slučaja u klubu Stupica: “Zbog sumnje da je 15. juna u beogradskom klubu ‘Stupica’ sprečio mlađeg vodnika policije Ivana Maksimovića u obavljanju poslova bezbednosti, Okružno javno tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv Milorada Lukovića Legije, bivšeg šefa Jedinice za specijalne operacije MUP Srbije. Protiv kapetana Legijine jedinice Branka Veljkovića takođe je podignuta optužnica, i on se, kako se nezvanično saznaje, tereti za napad na policiju.

Istraga je utvrdila da je Legija kritične večeri bio sa suprugom u ‘Stupici’ na proslavi rođendana Svetlane-Cece Ražnatović. Oko dva sata došlo je do sukoba između glumca Sergeja Trifunovića i grupe gostiju, od kojih su neki bili iz FK ‘Obilić’. Legija se umešao i ispalio tri hica iz ‘berete’ u plafon. Kad je izašao iz kluba napalo ga je nekoliko mladića i tada je ispalio još tri hica u vazduh. Prema zahtevu za sprovođenje istrage, Legija je ispalio više hitaca, a zatim je ometao policiju koja je došla u klub po prijavi građana koji su čuli pucnje.

Legija je ispričao istražnom sudiji da nije izazvao incident, već da ga je sprečio. Prema njegovim rečima, sedeo je u uglu restorana sa suprugom i prijateljicom, kada je video da grupa mladića napada Trifunovića. Umešao se, kako je rekao, da bi zaštitio prijatelja. Luković je kazao da je ispalio tri hica u deo restorana u kojem nije bilo gostiju, tako da nikome nije ugrozio život.

Napustio je sa suprugom ‘Stupicu’ i ubrzo ga je na mobilni telefon nazvao Veljković i zamolio ga da se vrati, rekavši da ga je policija pretukla. Kada se vratio, tvrdio je Luković, zatekao je povređenog Veljkovića pored kojeg su stajala tri policajca sa automatskim puškama. Predstavio se, tražio da razgovara sa njihovim starešinama i zamolio ih da spuste oružje. Kada su došli šefovi, Luković je tražio da bude uhapšen. Legija je u istrazi naglasio da nije ometao policiju, niti da je imao bilo kakav sukob sa njima.

izvor: politika-ekspres.net

Leave a Reply