Ispovesti: Imam cimerku,inače sam muško

Imam cimerku,inače sam muško,ali posto smo od malena najbolji prijatelji,a u istom gradu idemo na faks,odlučili smo da živimo zajedno,i olakšamo roditeljima,da ne bi plaćali dva stana. Sinoć ona dolazi,i u nekoj činijici nosi nešto. Kad unutra,3 skakavca,i 2 bubamare. Pitam ja nju,šta će joj to. Kaže ona “Bili su svi zajedno u zgradi, na jednom mestu sćućureni,prave žurku valjda. Pa reko,šteta da im bude hladno i da nemaju hrane na žurci” A kad sam je pitao kako ih je uhvatila,rekla mi je “Uf, ništa me ne pitaj, baka Mara je izašla iz stana,i gledala me,dok sam jurila skakavce po zgradi kao ludak,žena sad sigurno misli svašta o meni” Nikad se u životu nisam ovako nasmejao. A ona je stvarno ubrala par listova nekog drveta,i sve njih nahranila. S tim da je čekala lepo vreme da ih pusti napolje- mislim da ću je oženiti…

Procitajte dodatnu ispovjest:

Ispovjest: 10 godina smo pokusavali da dobijemo bebu, svako vece stavljala sam mlaku oblogu na…

10 godina smo pokušavali da dobijemo bebu, svako vece stavljala sam mlaku oblogu na muzeva jaja….

muz je vodio zdravu ishranu, bavio se sportom da bi imao sposobno telo i zdravi spermatozoidi, ali opet ništa.

Na kraju som se odlučili da posvojimo jedn devojčicu. Nakon par godina “borbe” uspeli smo, bilo je sve idilično nepune dve godina nakon toga, a tada smo saznači da naša osvojena ćerka ima urođenu i tešku bolest srca.

Bilo je potrebno jako mnogo novca da se da za operaciju i opet doktori nisu davali 100% sigurnosti da će doživeti 18 godina.

Zbog toga smo ja i moj muž odlučili da tu devojčicu iako smo je zavoleli kao svoju vratimo u sirotište. Evo već 4 godine nakon toga ponovo pokušavamo da osvojimo neku drugu devojčicu, ali bezuspešno.

U međuvremenu je naša devojčica na žalost pre 4 meseca preminula. Iako je bila na “teretu” države nisu skupljena potrebna sredstva za operaciju u Francuskoj :(… Možda da je nismo vraćali i da smo uložili ovu našu ušteđevinu,

MOŽDA bi i ona bila živa a i mi sretni sa njom… neko je mene i muža gadno prokleo, prešli smo 40-e i naša nada i vera da ćemo se ostvariti kao roditelji sve je manja ??

Leave a Reply