Najopasniji zatvorenik u BiH, zovu ga “Hanibal Lektro”: Treba izaći na slobodu za 9 dana
Bosanski Hanibal Lektor, nadimak je masovnog ubice iz Bosanske Dubice, Gorana Kotarana, koji je 2006. godine osuđen na 16 godina zatvora. Kotaran kaznu izdržava u KPZ Foča i za njega kažu da je strah i trepet za sve koji se nalaze u njegovoj okolini.
“On je osuđenik na koga stražari posebno motre. Sam je u ćeliji, a zbog bezbjednosti ostalih zatvorenika i okolne ćelije su prazne. Gotovo pola hodnika je izolovano zbog njega. Rijetko kad kontaktira s ostalim zatvorenicima, a stražari koji ga čuvaju maksimalno su oprezni i spremni na sve.
Imaju naredbu da, ukoliko bilo šta pokuša, pucaju u njega! Zatvorenici pričaju da su ubistva za koja je osuđen samo dio onoga što je učinio. Pored spomenutog nadimka, neki zatvorenici ga zovu i Hanibal Lektor”, izjavio je izvor iz zatvora u Foči za “Telegraf“…
Nakon što je Goranov otac Dušan, inače jedan od udbučkih šefova podzemlja, koji je navodni trgovao i bijelim robljem, ubijen u decembru 1999. godine u kafani, Goran koji je prisutvovao ubistvu, otišao je kod majke u Švedsku gdje je počinio dva ubistva. Nakon što su psihijatri postavili dijagnozu da je Kotaran mentalno bolesna osoba, deportovan je u BiH.
“Očekivao sam da će me po povratku u BiH neko sprovesti na liječenje u psihijatrijsku bolnicu, ali umjesto toga policajac me odvezao kući i niko se više nije pojavljivao”, izjavio je svojevremeno Kotaran, koji je bio smješten kod bake Stane.
“Nije htio u bolnicu, pa sam ga morala služiti, čak i onda kada sam operisala žuč. Često je mijenjao raspoloženje i bojala sam ga se. Ljudima iz komšiluka zabranio je da dolaze, na mene je vikao, a razbio mi je televizor i telefon. Nije prezao ni od čega”, izjavila je baka Stana nakon hapšenja unuka.
Goran Kotaran je, sa svoja dva polubrata Miroslavom Gligićem (30) i Borislavom Dabićem (24), u junu 2006. godine, uhapšen zbog sumnje da je zadavio 31-godišnjeg Predraga Vrbana, zvanog Pedi Lopov i 49-godišnjeg Seada Kanurića, zvanog Stevo Mucavi. Kotarana, Gligića i Dabića tada je u Bosanskoj Dubici hvatalo čak sto policajaca. Tokom pretresa u Kotaranovoj kući su pronađena dva puškomitraljeza, dvije automatske puške, dvije zolje, tri bombe, više pištolja, hladno oružje, uređaji za noćno osmatranje, alat kojim su zakopana tijela Kanurića i Vrbana, kao i 490 tableta ekstazija i špricevi za intravensko korištenje narkotika.
Nakon izricanja presude, Kotaran je izrazio želju da bude podvrgnut psihijatrijskom vještačenju.
“Ja sam bolesna osoba i ako mi u narednih 16 godina u zatvoru omoguće liječenje, na slobodu ću izaći normalan”, izjavio je tada Kotaran. Prilikom izricanja presude sudija je pročitao da je “jasno i nedovosmisleno utvrđeno da optuženom ne treba mnogo da bi izvršio ubistvo”, piše “Telegraf“. Kotoran je na suđenju tvrdio da je bio normalna osoba sve dok mu pred njegovim očima nisu ubili oca.
“Od tog trenutka ja više nisam isti”, izjavio je on i dodao da “živi za trenutak kada će se sresti s ubicom oca”.
Goranu Kotaranu je ostalo još devet godina zatvorske kazne.
(znanjejemoc.info)