MASAKR U SRBIJI: UBI0 13 KOMŠIJA, U KR*AVI PIR KRENUO U ZORU!
U ponedjeljak, 9. aprila, bilo je tačno pet godina od masakra koji se dogodio u selu Velika Ivanča, kada je Ljubiša Bogdanović (60) iz pištolja marke “CZ 88“ u ranu zoru ubio 13 komšija, među kojima i dvogodišnjeg dječaka i tako malo selo kod Mladenovca zauvijek upisao u crnu mapu smrti.
Pet godina kasnije vrijeme i dalje stoji u zaseoku Nedićev kraj, gdje je Bogdanović tog dana u crno zavio pet porodica rođaka i komšija, sa kojima je do tada dijelio dobro i zlo i kojima je, kako pričaju rijetki preostali mještani, uglavnom pomagao. Jer u ovom dijelu sela danas živi jedva desetak duša, a ljudski glas se gotovo i ne čuje…
Pojedine kuće zarasle su u korov i počele već da se ruše.
Tuga ne prolazi
– Pričaju ljudi da je Ljubiša imao loše gene, da nije imao slogu u kući i da ga je to natjeralo da nam zatre kraj, ali nema opravdanja za ovakvo zlo koje nam je nanio – priča V. M jedan od mještana koji živi nedaleko od kuće Bogdanovića.
On ističe da nikada neće zaboraviti jutro kada je Ljubiša krenuo u svoj krvavi pohod.
– Čuo sam da nešto lupa, kao da neko udara u tarabu. Bilo je 5:10, sjećam se kao sada. Ustao sam i izašao na terasu. Primijetio sam svjetlo kod komšija i pomislio sam šta li rade tako rano. Ipak, vratio sam se u krevet, nisam ni vrata zaključao. Da je htio, mogao je i nas bez po muke pobiti – prisjeća se mještanin, čija je kuća jedna od rijetkih u koju ubica tog dana nije ušao.
Prema njegovim riječima, iako je prošlo toliko godina, bol i tuga za ubijenima ne prolaze.
– To su bili ljudi sa kojima smo dijelili sve. Mali D. D. tek je počeo da priča i, da je imao sreće, sada bismo se radovali i spremali za polazak u školu. A ovako… Moja baba i ja smo sami kao na pustom ostrvu. Niotkud glas da se čuje. Sem poštara i ovog što čita struju ovde više niko ne dolazi – priča očiju punih suza stari mještanin.
Malo dalje od njegove kuće Bogdanović je ubio majku i sina.
– Jeza me prođe kad pogledam u tom pravcu. Vidjela sam tijela ispred kućnog praga, ležala su nepomično do dolaska ljekara iz Mladenovca – kaže mještanka S. M.
Ne živim, životarim
– Kada dođe april, meni se duša kida na komade. Moju ženu ubio je na vratima, bila je u pidžami. Pucao joj je u bradu i ubio na mjestu, evo gdje je metak završio – priča R. S.
On je malo prije toga krenuo na posao. Policija ga je susrela na putu i vratila kući.