MOĆ VOŠTANE SVEĆE JE OGROMNA: Evo šta se dešava kada je nekome posvetiš!

Lojanice, sveće, palile su se hiljadama godina pre Hrista. Po nekim procenama, otkrivene su pre oko 5.000 godina. Tada su se ljudi osamljivali u neke pećine ili prostorije kako bi se uz plamen sveće molili i u njemu pokušali da razaznaju odgovore na pitanja i dobiju rešanja za svoje probleme i nevolje.

Velika promena je nastala kada su u Evropi počele da se koriste voštane sveće. One su gorele mnogo duže i stvarale su jače i čistije svetlo. Uz sve to, stvarale su mnogo prijatniji miris od sveća napravljenih od loja. Voštane sveće su se uglavnom koristile u crkvenim ceremonijama. Pošto su bile skupe, uglavnom si ih koristili bogatiji slojevi društva, dok su lojeve sveće bile najčešće korišene do XIII veka.

U ranom hrišćanstvu paljene su u čast Devici Mariji. Sveće su palili i sveti apostoli, i prvi Hristovi sledbenici, kada su se okupljali noću radi propovedi Božije reči, molitve i lomljenja hleba. I do danas se sačuvala ta višemilenijumska tradicija, te sveće palimo iz sličnih razloga.

Uz paljenje sveće stvara se posebna atmosfera, a plamen sveće omogućava nam da se povežemo našim mislima i emocijama sa onim za čega ili za koga se u tom trenutku molimo. Osećamo da nas je sveća svojim plamenom obasjala ljubavlju, toplinom i lekovitom energijom. I onaj ko gleda plamen u nekoj tuzi, bolu ili strahu osetiće olakšanje.

Paljenje sveća u crkvi je deo službe, to je prinošenje žrtve Bogu. Sveća nas podseća na naše krštenje. Sveća nas podseća na naše sklapanje braka. Sa svećama se služi i obred pogrebenja, i sveća nas podseća da ćemo i mi ležati u grobu, okruženi sa četiri svećnjaka sa upaljenim svećama, koje simbolizuju krst, a naši rođaci i bližnji će za vreme parastosa držati u rukama upaljene sveće, koje izobražavaju Božansku svetlost, kojom je hrišćanin prosvećen na krštenju.

Jedan pogled na crkvenu sveću može u duši pravoslavnog čoveka da izazove najdublje misli o životu i smrti, o grehu i pokajanju, o tuzi i radosti. Mnogo, mnogo govori crkvena sveća i osećaju i umu vernika.

Sveće, koje vernici kupuju u crkvi, kako bi ih stavili na svećnjak pored ikona, imaju nekoliko duhovnih značenja:

1. Pošto se sveća kupuje, ona je znak dobrovoljne čovekove žrtve Bogu i Njegovoj crkvi, ispoljavanja čovekove spremnosti na poslušanje Bogu (mekoća voska), njegovog stremljenja ka oboženju, pretvaranja u novu tvar (gorenje sveće).

2. Sveća je takođe svedočanstvo vere, čovekovog prisajedinjenja Božanskoj svetlosti. Sveća predstavlja toplinu i plamen čovekove ljubavi prema Gospodu, Majci Božijoj, Angelu ili Svetitelju, pored čijih ikona vernik postavlja svoju sveću.

3. Upaljena sveća je simbol, vidljivi znak, koji izražava našu plamenu ljubav i blagonaklonost prema onome za koga se ta sveća pali. I ukoliko nema te ljubavi i blagonaklonosti, onda sveća nema nikakvo značenje, i naša žrtva je uzaludna.

4. Prema rečima svetog pravednog Jovana Kronštatskog: “Dobro je postavljati sveće pred ikone. Ali bolje je ako kao žrtvu Bogu prinosiš oganj ljubavi prema Njemu i prema bližnjemu. Dobro je ukoliko se zajedno čini i jedno i drugo. A ukoliko postaviš sveće, a u srcu nemaš ljubavi prema Bogu i bližnjemu, i ne živiš mirno – onda je uzaludna tvoja žrtva Bogu.”

I na kraju još: sveće treba kupovati samo u onoj crkvi u koju ste došli da se molite. Ne treba donositi sa sobom sveće, koje su kupljene čak i na blagočestivom mestu, ali van crkve, i postavljati ih pred ikonama.

Sveća, koja je kupljena u crkvi, je za vernika – predmet poštovanja, i naznačena je da služi kao žrtva Bogu, mirisom duhovnog blagouhanja. Sveća koja je kupljena van crkve i potom donesena u Crkvu – nije žrtva.

Izvor: M. Lepavina, Opanak, Beogradski portal

Leave a Reply